Po predanju Nemanja je, izgubivši bitku u sukobu sa vizantijskom vojskom cara Manojla II Komnena 1172. godine, odveden kao živi svedok pobede u Konstantinopolj. Tu je i zatočen u manastiru Bogorodice Dobrotvorke. Moleći joj se za izbavljenje, Nemanja se zavetovao da će joj, ako ga izbavi iz zatočeništva, podići najlepši manastir. Po izbavljenju, on je taj zavet ispunio. Glavni hram studeničkog manastirskog kompeksa posvećen je Bogorodici Dobrotvorki, Evergetidi, a građen je kao centralna zadužbina koju je Stefan Nemanja namenio sebi za grobnu crkvu.
Bogorodičina crkva u Studenici
Bogorodičina crkva je izuzetno složen građevinski poduhvat u kome su na umetnički način sjedinjeni uticaji Istoka i Zapada. Prostorna rešenja bila su zasnovana na rešenjima vizantijskih osnova crkava, dok je spoljašnje oblikovanje - obrada fasada - imala elemente zapadne romaničke arhitekture. Sa klasičnom prostornom organizacijom i konstrukcijom skladno se uklapa romanička obrada predivnog belog mermera sa Radočela. Mermer koji na maloj dubini upija i reflektuje sunčevu svetlost, zadivljuje zračenjem belog, a posle refleksije zlatnog mermera, koja za pozadinu ima beskrajno zelenilo planine Radočela.
Podužni presek Bogorodičine crkve
Arhitektonski prikaz osnove Bogorodičine crkve
Osnova crkve je jednobrodna, u obliku izuduženog krsta, sa dužinom 40,80 metara bez priprate. Kralj Radoslav je dozidao na zapadnoj strani veliku spoljnu pripratu, sa dve kapele. Na žalost, njena fasada nije od mermera i nema istu umetničku vrednost kao fasada same crkve. Po njegovom naređenju, u južnoj kapeli priprate oslikan je život Stefana Nemanje.
Na istočnoj strani je tradicionalni trodelni oltarski prostor sa tri polukružne apside, od kojih je srednja - oltarska - najveća. Dva manja odeljenja koriste se kao đakonikon i proskomidija. Crkva ima kupolu poligonalnog oblika sa 12 strana u starom srpskom stilu i nosi je kvadratna osnova. Na prstenu kupole otkriven je veliki zapis kojim je utvrđeno vreme gradnje kao i ktitorstvo hrama. Zapis je pisan u redakciji stare srpske crkvene ćirilice. "Ovaj presveti hram Prečiste Vladiteljke naše Bogorodice sagradi veleslavni gospodin sve srpske zemlje, veliki župan i svat cara grčkog gospodina Alekse - Stefan Nemanja koji je primio anđeoski lik kao Simeon monah; bi završen i živopisan trudom veleslavnog gospodina sve srpske zemlje, velikog župana i sevastokratora Stefana i njegovog brata velikog kneza Vukana, godine 6717. indikta 12 (1209. godina). I mene koji sam tu radio pomenite Savu grešnoga".
Posebno bogatstvo i lepotu daje izvanredna, i u Srbiji neponovljiva, kamena plastika u mermeru. Studenička mermerna skulptura je sa lozicama i vrežama, realnim i fantastičnim motivima. Monumentalnost Studenice do vrhunca je iskazana kroz obradu portala i prozora. Studenica ima četiri bogato urađena portala, od svetlo sivog mermera, a najraskošnije je ukrašen zapadni ulazni portal. Prozorski otvori su jednodelni i dvodelni. Njihova dekorativna obrada je dovedena do savršenstva. Po lepoti i bogatstvu ornamentike izdvaja se studenički trodelni oltarski prozor, čija kamena plastika predstavlja pravo remek delo naše srednjevekovne sakralne umetnosti.
Portal na južnoj fasadi Bogorodičine crkve i studenički trodelni oltarski prozor
Veliku zanimljivost u crkvi Bogorodice u Studenici čini pet lepih tehničkih crteža, uklesanih dletom u mermer fasade na južnoj i severnoj strani. To su tehnički projekti koji su služili majstorima za izvođenje kompleksnih polukružnih lukova kod izgradnje portala i arhivolta i ujedno su najstariji tehnički crteži ove vrste u Srbiji. Oni ilustruju izvanredno obrazovanje kao i visoka tehnička znanja kojima su ovladali graditelji u XII veku. Do sada nije utvrđeno ko su majstori koji su gradili Bogorodičinu crkvu. Jedno je svakako sigurno, da oni potiču iz prvorazredne graditeljsko-klesačke radionice. Natpisi iznad zapadnog potrala, koji su pisani u srpskoj redakciji, ukazuju da su majstori bili slovenskog porekla. To su svakako prvorazredni stvaraoci, koji su srpskoj umetnosti graditeljstva podarili remek-delo koje se može ubrojati među najbolja ostvarenja u svojoj vrsti i u svom vremenu.
* * *
U Bogorodičinoj crkvi su, pored Nemanje, sahranjeni: njegova supruga Ana (u monaštvu Anastasija), sin Stefan Prvovenčani (u monaštvu nazvan Simon), Nemanjin sin Vukan i Vukanov sin Rastko (u monaštvu Teodosije), kralj Radoslav, kao i Stefan - sin kralja Uroša I.
Bogorodičina crkva u Studenici